Acts 23

1A Pavle pogledavši na skupštinu reče: ljudi braćo! ja sa svom dobrom savjesti življeh pred Bogom do samoga ovog dana. 2A poglavar sveštenički Ananija zapovjedi onima što stajahu kod njega da ga biju po ustima. 3Tada mu reče Pavle: tebe će Bog biti, zide okrečeni! I ti sjediš te mi sudiš po zakonu, a prestupajući zakon zapovijedaš da me biju.

4A oni što stajahu naokolo rekoše: zar psuješ Božijeg poglavara svešteničkoga? 5A Pavle reče: ne znadoh, braćo, da je poglavar sveštenički, jer stoji napisano: starješini naroda svojega da ne govoriš ružno.

6A znajući Pavle da je jedan dio sadukeja a drugi fariseja povika na skupštini: ljudi braćo! ja sam farisej i sin farisejev: za nad i za vaskrsenije iz mrtvijeh doveden sam na sud. 7A kad on ovo reče, postade raspra među sadukejima i farisejima, i razdijeli se narod. 8Jer sadukeji govore da nema vaskrsenija, ni anđela ni duha; a fariseji priznaju oboje.

9I postade velika vika, i ustavši književnici od strane farisejske prepirahu se među sobom govoreći: nikakvo zlo ne nalazimo na ovome čovjeku; ako li mu govori duh ili anđeo, da se ne suprotimo Bogu. 10A kad posta raspra velika, pobojavši se vojvoda da Pavla ne raskinu, zapovjedi da siđu vojnici i da ga otmu između njih, i da ga odvedu u oko.

11A onu noć stade Gospod predanjga i reče: ne boj se, Pavle, jer kao što si svjedočio za mene u Jerusalimu, tako ti valja i u Rimu svjedočiti.

12A kad bi dan, učiniše neki od Jevreja vijeću i zakleše se govoreći da neće ni jesti ni piti dokle ne ubiju Pavla. 13A bješe ih više od četrdeset koji ovu kletvu učiniše.

14Ovi pristupivši ka glavarima svešteničkijem i starješinama, rekoše: kletvom zaklesmo se da nećemo ništa okusiti dok ne ubijemo Pavla; 15Sad dakle vi sa saborom kažite vojvodi da ga sjutra svede k vama, kao da biste htjeli doznati bolje za njega; a mi smo gotovi da ga ubijemo prije nego se on približi.

16A sin sestre Pavlove čuvši ovu zasjedu dođe i uđe u oko i kaza Pavlu. 17A Pavle dozvavši jednoga od kapetana reče: ovo momče odvedi k vojvodi, jer ima nešto da mu kaže.

18A on ga uze i dovede k vojvodi, i reče: sužanj Pavle dozva me i zamoli da ovo momče dovedem k tebi koje ima nešto da ti govori. 19A vojvoda uzevši ga za ruku, i otišavši nasamo, pitaše ga: šta je što imaš da mi kažeš?

20A ono reče: Jevreji dogovoriše se da te zamole da sjutra svedeš Pavla k njima na skupštinu, kao da bi htjeli bolje ispitati za njega; 21Ali ti ih nemoj poslušati, jer ga čekaju od njih više od četrdeset ljudi koji su se zakleli da neće ni jesti ni piti dokle ga ne ubiju; i sad su gotovi, i čekaju tvoje obećanje.

22A vojvoda onda otpusti momče zapovjedivši mu: nikom ne kazuj da si mi ovo javio. 23I dozvavši dvojicu od kapetana reče: pripravite mi dvjesta vojnika da idu do Ćesarije, i sedamdeset konjika i dvjesta strijelaca, po trećemu sahatu noći. 24I neka dovedu konje da posade Pavla, i da ga prate do Filiksa sudije.

25I napisa poslanicu u kojoj ovako govoraše:

26Od Klaudija Lisije čestitome Filiksu pozdravlje. 27Čovjeka ovoga uhvatiše Jevreji i šćahu da ga ubiju; ja pak dođoh s vojnicima i oteh ga doznavši da je Rimljanin.

28I želeći doznati uzrok za koji ga krive svedoh ga na njihovu skupštinu. 29Tada nađoh da ga krive za pitanja zakona njihova, a da nema nikakve krivice koja zaslužuje smrt ili okove. 30I doznavši ja ugovor Jevrejski o glavi ovoga čovjeka odmah ga poslah k tebi zapovjedivši i suparnicima njegovijem da pred tobom kažu što imaju na nj. Zdrav budi!

31A vojnici onda, kao što im se zapovjedi, uzeše Pavla i odvedoše ga noću u Antipatridu. 32A sjutradan ostavivši konjike da idu s njim, vratiše se u oko. 33A oni došavši u Ćesariju, predaše poslanicu sudiji i izvedoše Pavla preda nj.

34A sudija pročitavši poslanicu zapita odakle je; i doznavši da je iz Kilikije Reče: ispitaću te kad suparnici tvoji dođu. I zapovjedi da ga čuvaju u dvoru Irodovom.

35